Vrsta raka dojke

Preinvazivne forme raka dojke, kao i kod drugih ginekoloških organa označavaju zamjenu urednog epitela mliječnih kanalića malignim epitelom, pri čemu su bazalna membrana, kao i granica prema vezivnom tkivu (stromi) intaktni. Kada su u pitanju preinvazivne forme raka dojke, razlikuju se dva različita oblika:

• neinfiltrirajući (intra) duktalni Carcinoma in situ, koji se označava DCIS ili IDCIS, slika 2. DCIS čini ukupno 10 - 20% svih karcinoma dojke, i ca 80% svih neinfiltrirajućih "in situ" karcinoma. Zahvaća epitel srednjih i malih mliječnih kanalića. Javlja se u različitim formama (komedo, solidni, kribriformni, mikropapilarni i papilarni tip karcinoma), a rizik invazivnog rasta se procjenjuje na 30 - 50%. U 10 - 15% slučajeva javlja se bilateralno i u 10% (pa do 1/3) multicentrično. Liječi se kao invazivni karcinom, pri čemu stoje dvije mogućnosti na raspolaganju: jednostavna mastektomija s limfonodektomijom, ili poštedna operacija (široka ekscizija) s adjuvantnim zračenjem. Ovaj se oblik pojavljuje u premenopauzalnih i postmenopauzalnih žena, opipljiva je masa i često je ograničen na samo jedan kvadrant dojke. Čini 43% dijagnosticiranih raka dojke u žena od 40 do 49 godina, i 92% u žena od 30 do 39 godina. Ukoliko se ne liječi, velika je vjerojatnost razvoja invazivnog karcinoma, no budući je lokaliziran, može se u potpunosti operativno odstraniti.

Slika: Duktalni carcinoma in situ - DCIS

• neinfiltrirajući (intra) lobularni Carcinoma in situ - CLIS. CLIS se javlja s učestalosti od 1 - 6% svih karcinoma dojke, i 30 - 50% svih neinvanzivnih karcinoma dojke. Zahvaća epitel najmanjih, terminalnih intralobularnih mliječnih kanalića (acinus), koji su prošireni i ispunjeni malignim stanicama, bez znakova prodora u stromu. CLIS se javlja u 30 - 67% slučajeva bilateralno, a osobiti rizik predstavlja multicentrična pojava koja se registrira u 60 - 85%. Razlikuju se tip A s monomorfnim epitelnim stanicama i tip B s pleomorfnim stanicama, koji je potencijalno zloćudan. CLIS se za razliku od DCIS smatra prekancerozom, a u liječenju se prije svega koristi poštedna operacija. Kod pozitivne obiteljske anamneze se preporučuje zbog visoke učestalosti multicentričnosti bilateralna mastektomija ili jednostrana mastektomija s kontralateralnom biopsijom. Otkriva se obično slučajno jer ne stvara nikakvu opipljivu masu, najčešće u premenopauzalnih žena. Između 25 i 35% bolesnica s ovom dijagnozom razvija invazivni oblik karcinoma nakon pritajenosti ( nekad i do 40 godina). Jednako učestalo se pojavljuju na obje strane.

Kada su u pitanju invazivne forme raka dojke, razlikuju se:

• infiltrirajući karcinomi dojke:

• Morbus Paget - Paget karcinom.

Slika: Invazivni rak dojke

U 80% slučajeva javljaju su infiltrirajući duktalni karcinom i infiltrirajući duktalni karcinom s dominantnom intraduktalnom komponentom, koji se označavaju kao NOS karcinomi - "no otherwise specified". U 3.7 - 5.8% se javlja infiltrirajući lobularni karcinom, a ostale forme su daleko rjeđe. Morbus Paget ili Paget karcinom predstavlja invazivni karcinom intraduktalnog tipa s tipičnim Paget-ovim stanicama (karakteristične velike, mjehuraste stanice) koji se javlja kao intradermalna lezija u predjelu bradavice i areole dojke. Najčešći tip je duktalni karcinom. Kada je rak otkriven, patolog može reći kojeg je porijekla i da li je invazivan. Invazivni duktalni i lobularni tumori su najčešći tipovi invazivnog raka, oko 90%, i imaju lošiju prognozu. Laboratorijski testovi, npr. testovi na receptore hormona (estrogen i progesteron) mogu pomoći u određivanju da li hormoni pogoduju rastu tumora. Ako pogoduju, provodi se hormonska terapija kojom zloćudne stanice bivaju lišene estrogena.
Mogu se raditi genske provjere, pa zatim pregled kostiju, jetra ili pluća u slučaju proširenja.