Liječnici još uvijek ne znaju zašto se kod nekih žena razvije rak dojke, a kod druge ne. Udio genetskog opterećenja, kao i točan udio ekoloških čimbenika u nastanku raka dojke je u većini slučajeva veoma teško ustanoviti. Sigurni genetski, odnosno reprodukcijski rizični čimbenici su:

  • nasljedna mutacija tumorskog supresorskog gena BRCA1 i BRCA2 (oko 5% svih pacijentica s karcinomom dojke);
  • srodnici prvog reda s rakom dojke, osobito prije 40. godine života;
  • žene koje su već imale rak dojke;
  • ako su grudi bile izložene radioterapiji prije 30 godine, osobito zbog Hodgkinovog limfoma;
  • grudi koje su građene od mnogo režnjića i duktusa i manje masnog tkiva
  • postojanje dijagnoze atipična hiperplazija ili lobularni karcinom in situ;
  • starost prilikom prve menstruacije kao i u vrijeme nastupanja menopauze;
  • ukupno trajanje reprodukcijskog perioda;
  • starost kod prve i broj iznešenih trudnoća;
  • žene koje su kasnije rodile (nakon 30 god)
  • veća izloženost estrogenu-npr. u žena koje su ranije dobile menstruaciju, kasnije ušle u menopauzu(nakon 55 god), nikada nisu rađale, ili su primale zamjensku   hormonsku terapiju dugo vremena;
  • pretilost u postmenopauzi;
  • premala fizička aktivnost;
  • uzimanje alkohola.

Najsigurniji rizični čimbenik kod sporadičnog raka dojke je duljina ekspozicije prema endogenim estrogenima tijekom života, odnosno prosječna razina koncentracije estrogena i broj menstruacijskih ciklusa tijekom života. Ekološki čimbenici moduliraju rizik nastanka raka dojke širom svijeta za faktor 5 do 10. Najznačniji ekološki čimbenik, koji utječe na nastanak raka dojke - kako zaštitnog, tako i visoko rizičnog karaktera je prehrana.

Studije pokazuju da je rizik od raka dojke veći što je žena starija, rijetko se pojavljuje prije 35 godine, a rizik je posebno visok nakon 60 godine.