Rak je „prirodan“, ali njegovo najbolje liječenje to nije

/Rak je „prirodan“, ali njegovo najbolje liječenje to nije

Zbog čestog susretanja s dilemom oboljelih oko prihvaćanja konvencionalnog liječenja i/ili alternativne medicine, odlučili smo s Vama podijeliti ovaj tekst.

Za Vas ga je prevela Dea Ajduković.

 

Rak je „prirodan“, ali njegovo najbolje liječenje to nije

Na početku svoje karijere onkologa, učim da zaista zapamtiš pacijente koje ne možeš spasiti. Posebno ostaju u sjećanju oni pacijenti koji su imali rak koji je u suštini bio izlječiv, ali su odbili pravilno liječenje.

Jedna od njih je pacijentica koju ću nazvati Ruth. Imala je samo trideset godina kad joj je dijagnosticiran rak dojke, što sam kasnije pročitao u njezinoj anamnezi. Bio je lokaliziran na lijevu dojku i sadržan unutar relativno malog tumora; nije bilo znakova da se proširio u druge dijelove njezinog tijela. S pravilnim liječenjem, Ruth je imala oko 75% šanse živjeti bez raka dojke do kraja života.

Ipak, „pravilno liječenje“, ne bi bilo lako. Ruth bi trebala proći operaciju za uklanjanje tumora, nakon čega bi uslijedilo nekoliko mjeseci kemoterapije, koja bi uzrokovala umor, mučninu i gubitak kose. Zatim bi došlo nekoliko tjedana zračenja, koje može izazvati umor, nadraženost kože i oštećenje pluća. Put bi bio težak, ali je Ruth nudio najbolju šansu za izlječenje.

Umjesto toga, odabrala je pristup alternative medicine kod liječnika u Meksiku. Nikad nisam saznao što je točno on uključivao, ali se sastojao od intravenskih infuzija vitamina, među ostalima vitamin C, jednom tjedno. Pijenje sokova i drugih napitaka s ekstraktima bobica i biljaka – koje su navodno djelovale protiv raka i iscjeljujuće – je također bilo dio tretmana. Sve je bilo „prirodno“ i zdravo. Nakon nekoliko mjeseci, vratila se kući u Chicago. Osjećala je da je dojka dobro i mislila je da je tretman bio uspješan.

Godinu dana kasnije, Ruth je primijetila da se lako umara. Apetit joj je bio slab i naglo je gubila na težini. Također je imala teškoće u razmišljanju i pamćenju. Došla je u ambulantu hitne pomoći kad je izgubila snagu i ravnotežu u nogama do te mjere da nije mogla hodati. Magnetska rezonanca je pokazala da se njezin rak dojke proširio na ovojnicu mozga i čitavu kralješničku moždinu. Lumbalna punkcija je pokazala da je tekućina unutar koje se nalaze Ruthin mozak i kralješnička moždina puna stanica raka.

Ruth sam upoznao kad je prvi puta primljena u bolnicu. Tada ona više nije mogla sročiti gdje je u Meksiku primila liječenje, niti kakvo je točno ono bilo, jer joj se pamćenje gubilo i postajala je sve zbunjenija. Nije imala obitelj, a odbila je pozvati prijatelje kao potporu.

Objasnio sam joj da se rak dojke jako proširio i da joj je preostalo nekoliko tjedana ili mjeseci života. Mogli smo joj dati visoku dozu kemoterapijskog lijeka koji se zove metotreksat kako bi pokušali popraviti njezinu ravnotežu, snagu u nogama i mentalnu bistrinu, ali osim toga da joj osiguramo udobnost, nismo mogli učiniti ništa. Ovog puta je Ruth pristala na kemoterapiju, iako je bilo daleko prekasno. Usprkos liječenju, postajala je sve zbunjenija, a njezina slabost se pogoršala. Izgubila je sposobnost govora i gutanja bilo kakve hrane ili vode. Četiri dana kasnije, Ruth je pala u komu i umrla sama u bolničkoj sobi. Imala je samo 31 godinu.

U ljudskoj je prirodi vjerovati da je sve što je „potpuno prirodno“ samo po sebi dobro. Takav način razmišljanja može ljude navesti na krivi put. Istina je da je rak potpuno prirodan. Neki od njih su uzrokovani pušenjem ili izloženošću kemikalijama, ali je većina njih sporadična, što znači da nisu uzrokovati ikakvim čimbenicima životnog stila, hrane ili izloženosti kemikalijama. Kolesterol, važan uzročnik srčanog i moždanog udara, je prirodan, pa čak i nužan – tijelo ga treba kako bi gradilo stanične membrane i zaštitnu ovojnicu oko živčanih vlakana. Bolesti HIV, ebola i Zika su sve uzrokovane virusima koji su se pojavili u prirodi. Ruth, koja je vjerovala u takozvano prirodno liječenje, nije dvojila kad je sjela u zrakoplov težak tisuće kilograma i na visini od 10.000 metara iz Chicaga odletjela u Meksiko. Ima li išta manje prirodno od toga?

Apsolutna i isključiva vjera da prirodni alternativni lijekovi liječe rak ima katastrofalne posljedice. Istraživanje koje je ovaj mjesec objavljeno u časopisu Journal of the National Cancer Institute  pratilo je 281 pacijenta s nemetastatskim rakom dojke, pluća, kolona/rektuma i prostate, koji su odlučili liječiti se isključivo alternativnim pristupom, i usporedilo njihovu stopu preživljenja s onima koji su primili konvencionalno liječenje za rak. Ukupno, vjerojatnost smrti je bila 2,5 veća među osobama koje su se liječile alternativnom medicinom. Oni s rakom pluća su umrli 2,2 puta vjerojatnije, a oni s kolorektalnim rakom 4,5 puta vjerojatnije. Najgore su prošle žene s rakom dojke – stopa smrtnosti je bila 5,7 puta veća kod onih koje su odabrale samo alternativno liječenje. Nekoliko drugih istraživanja je pokazalo slične ishode, osobito za rak dojke.

Osobe s rakom su lak plijen za naturopatske prevare jer znaju očajnički tragati za nadom i detaljno istraže sve mogućnosti liječenja. „Prirodni“ tretmani koji imaju malo popratnih pojava djeluju neodoljivo u usporedbi s operacijom, kemoterapijom i zračenjem. Ali većina ljudi nema kako unaprijed znati da ovi prirodni pripravci neće učiniti ništa protiv njihovog raka. Ako se rak vrati, vjerojatnije je da će kriviti rak nego neučinkovite prirodne pripravke koje su primili.

Nema sumnje da alternativna medicina može imati važnu ulogu u zdravstvenoj skrbi oboljelih od raka. Tehnike kao što su akupunktura, joga, meditacija i druge mogu u velikoj mjeri pomoći kod umora, boli, psihičkih tegoba i kvalitete života vezane uz rak, onda kad su dodatak standardnom liječenju.

Neki liječnici u potpunosti odbacuju alternativnu medicinu, a time udalje i pacijente kao što je bila Ruth. Nesreća je u tome što ona nije morala birati između alternativne i konvencionalne medicine. One mogu biti potpuno komplementarne – nadopunjavati se – umjesto da se isključuju. Mogla je uzimati tablete vitamina C, piti napitke od ekstrakta bobica i pohađati tečaj joge ili meditacije tijekom liječenja kemoterapijom ili zračenjem.

Donošenje odluke o liječenju raka ne bi se trebalo oslanjati samo na kriterij prirodnog nasuprot neprirodnog. Trebali bismo se usredotočiti da odaberemo ono što realno ima najbolju šansu pomoći nam. Ponekad je „neprirodna“ opcija najbolja.

Autor teksta, Suneel D. Kamath, dr. med., je na užoj specijalizaciji hematologije/onkologije u bolnici Northwestern Memorial Hospital u Chicagu.

Prevela Dea Ajduković. Originalni tekst nalazi se ovdje.

2017-09-19T15:41:16+00:00 19. rujna 2017.|
%d blogeri kao ovaj: