Rak je skupina više od 100 raznih oboljenja. Pogađa osnovnu građevnu jedinicu tijela, stanicu. Rak se pojavljuje kada stanice počnu abnormalno funkcionirati i dijele se bez granice i reda. Formira se masa tkiva, koja se naziva izraslina ili tumor, a može biti benigna i maligna. Benigni tumori nisu rak, a njihove stanice ne šire se u druge dijelove tijela. Rijetko su prijetnja životu. Maligni tumori su rak. Iz primarnog tumora, stanice mogu krvlju i limfom dospjeti u druge dijelova tijela. Ovakvim širenjem nastaju metastaze primarnog tumora. Kada rak dojke metastazira, zloćudne stanice se mogu naći u pazušnim limfnim čvorovima. Znači, rak se proširio i u druge limfne čvorove, kosti, jetra ili pluća. Takav tumor sadržava isti tip zloćudnih stanica kao i primarni tumor i naziva se metastatskim tumorom dojke.
Histogenetski rak dojke može nastati:
* iz primarno atipične hiperplazije epitela,
* de novo: iz regularnog duktolobularnog epitela.
Obzirom da je rizik maligne alteracije kod atipične hiperplazije 2 - 4%, a pojava raka dojke daleko češća nego pojava atipične hiperplazije, maligna transformacija iz fakultativne prekanceroze igra u nastanku raka dojke drugorazrednu ulogu. Vjerojatniji i češći nastanak raka dojke je de novo pod utjecajem injicirajućih etioloških čimbenika. Osobito osjetljivi za malignu transformaciju su proliferativno aktivni terminalni mliječni kanalići.
Više od polovice karcinoma dojke javlja se u gornjem vanjskom kvadrantu i izdancima žljezdanog tkiva usmjerenim prema aksili (50 - 57%). U užem području bradavice, odnosno centralnom dijelu dojke nastaje 15 - 20% karcinoma, u gornjem unutrašnjem kvadrantu 12 - 15% i u oba donja kvadranta 5 - 10% karcinoma dojke. Najčešće je u pitanju jednostrana pojava raka dojke, pri čemu se za nekih 10% češće javlja rak lijeve dojke. Istodobna obostrana pojava raka dojke nalazi se u 1 - 6% svih tumora. Rak dojke je tumor koji se odlikuje veoma sporim rastom. Može proći 6 - 8, pa i 10 godina dok tumor ne dostigne promjer od 1 cm ili postane klinički primjetan.
Histogenetski rak dojke može nastati:
* iz primarno atipične hiperplazije epitela,
* de novo: iz regularnog duktolobularnog epitela.
Obzirom da je rizik maligne alteracije kod atipične hiperplazije 2 - 4%, a pojava raka dojke daleko češća nego pojava atipične hiperplazije, maligna transformacija iz fakultativne prekanceroze igra u nastanku raka dojke drugorazrednu ulogu. Vjerojatniji i češći nastanak raka dojke je de novo pod utjecajem injicirajućih etioloških čimbenika. Osobito osjetljivi za malignu transformaciju su proliferativno aktivni terminalni mliječni kanalići.
Više od polovice karcinoma dojke javlja se u gornjem vanjskom kvadrantu i izdancima žljezdanog tkiva usmjerenim prema aksili (50 - 57%). U užem području bradavice, odnosno centralnom dijelu dojke nastaje 15 - 20% karcinoma, u gornjem unutrašnjem kvadrantu 12 - 15% i u oba donja kvadranta 5 - 10% karcinoma dojke. Najčešće je u pitanju jednostrana pojava raka dojke, pri čemu se za nekih 10% češće javlja rak lijeve dojke. Istodobna obostrana pojava raka dojke nalazi se u 1 - 6% svih tumora. Rak dojke je tumor koji se odlikuje veoma sporim rastom. Može proći 6 - 8, pa i 10 godina dok tumor ne dostigne promjer od 1 cm ili postane klinički primjetan.



